Pavlini
Red Svetog Pavla
Prvog Pustinjaka
Interensantna povjesna natuknica i svjedočanstvo o životu u pavlinskim samostanima u 18. stoljeću. Na poziv Hrvatskoga kraljevskoga vijeća podastro je Vincencije Halaszy, provincijal hrvatske pavlinske pokrajine, godine 1770. iscrpan izvještaj o stanju pavlinskih samostana u zagrebačkoj biskupiji.
1. Broj pavlinskih redovnika u pojedinim samostanima je poprečno i u normalnim prilikama: u Lepoglavi 50, u Remetama 25, u Čakovcu 15, u Sveticama 12, u Križevcima 15, u Kamenskom 12. Dakako da je nekada bilo više, a nekada manje.
2. Uz redovnike imade svaki samostan još i svoju družinu, djelom u samostanu, a dijelom na svojim majurima. Tako imade Lepoglava u i na svojih 7 majura ili alodija 80 osoba družine, Remete 30, Čakovec 31, Svetice 12, Križevci 28, Kamensko 11. Družina dobiva od samostana hranu i piće.
3. Svaki samostan imade snositi troškove svoje samostanske crkve, svojih kapela i oratorija, te namirivati njihove potrebe.
4. Svaki samostan troši godimice znatne svote za uzdržavanje i za nužne popravke samostana, crkve i svojih gospodarskih zgrada. Naročito mnogo troši za uzdržavanje svojih zgrada lepoglavski samostan ne samo zbog veličine samostana, nego zbog brojnih svojih alodija, koji su daleko jedan od drugoga, pa se ne dadu gospodarski spojiti, već svako imanje mora imati svoje vlastite gospodarske zgrade.
5. Svaki samostan treba godimice davati subsidium Regium, cultellum episcopalem, dakle kraljevske i crkvene daće, nadalje treba plaćati razne pristojbe redovničkih službi, snositi troškove premještaja redovnika iz jednog samostana u drugi, troškove ređenja klerika, putne troškove redovničkih poglavara u službenom poslu, troškove redovničkih poglavara, kad idu na sabor i županijske skupštine.
6. Lepoglavski i remetski samostan trebaju plaćati porez od svojih posjeda u gradovima Varaždinu i Zagrebu.
7. Svaki samostan ima znatnih izdataka za lijekove svojim članovima, za knjige i papir. Osobito velike troškove u tom pogledu imade lepoglavski samostan, koji treba nabavljati u većoj mjeri knjiga za profesore i učenike, pa i pisaći materijal.
8. Osim gornjega imade svaki samostan godimice ili iznova nabavljati ili popravljati stolove, stolice, ormare, posteljinu, stolnjake i ubruse, potrebno posuđe za kuhinju, podrum i blagavaonicu.
9. Svaki samostan, a napose ako je uz javnu cestu, treba primati često goste, bilo vojne osobe, bilo upravnike, bilo druge putnike. To vrijedi osobito za one samostane, gdje se štuje kakva čudotvorna slika majke Božje i gdje se drže hodočašća. Tu je broj gostiju osobito velik. Pridolaze veliki troškovi za sudove i parnice u obrani samostanskih posjeda i pobožnih glavnica.
10. Na koncu se mora unatoč povredi poniznosti napomenuti, da samostani ne bi mogli namiriti svih svojih potreba, kad se ne bi posve štedjelo i pazilo na skromnost u kućanstvu, kad ne bi bilo gospodarske spretnosti i revnosti i kada ne bi pritjecale u pomoć i dnevne svete mise.
Gornji tekst izvadak je iz knjige K. Dočkal, Povijest pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi.