Pavlini
Red Svetog Pavla
Prvog Pustinjaka
Rodoljublje je ukratko rečeno ljubav prema svome narodu. To su svi oni ljudi koji su povezani istim osjećajem pripadnosti koja je formirana u povijesti, tradiciji, vjerskoj pripadnosti i jeziku te istovremeno ljubav prema domovini, odnosno komadu zemlje gdje su se sva zbivanja – koja su odredila spomenuti osjećaj pripadnosti – dogodila. Jednu takvu rodoljubnu zaljubljenost i nasilno gašenje te ljubavi opisuje August Šenoa u svojoj povjesnici Fratarska oporuka. To je pripovjedno djelo napisano u stihu koje opisuje ukinuće pavlinskoga reda. Osim što prenosi povijest koja se je dogodila na hrvatskome tlu, također je aktualizirao hrvatske narodne vrijednosti, o kojim je i u drugim djelima pisao. Posebno u citiranoj povjesnici to izlazi na vidjelo kada se pavlinski prior obraća subraći:
„Pamtite li
Što vazda b’jahu fratri bijeli?
Hrvati! Sinci našeg puka.
Ta sveta zemlja rodi nas,
Imutak naš je pučka muka”
Vrijeme Šenoinog djelovanja je 19. stoljeće tj. zadnja faza Hrvatskoga narodnog preporoda. Možda najgorljivi zastupnik bezkompromisnih hrvaskih interesa u to vrijeme je bio Ante Starčević. Specifičnost toga razdoblja je upravo isticanje narodnog hrvatskoga imena, nad ilirskim imenom, odnosno isticanje kulturološke pripadnosti nad teritorijalnosti. Stoga Šenoa ističe ljubav pavlina prema svoj kulturnoj baštini hrvatskoga naroda, kojemu su služili i iz kojega su bili. Opisuje ih kao bogate u posjedovanju, a još bogatije u obogaćivanju naroda kojem su služili.
„Gospoda jesu, bogataši,
Al uz to ljudi kako treba,
Ne kruti, ljuti velikaši,
Već širom dijele darak neba”
Svoje rodoljublje koje je prožeto evanđeljem pavlini izražavaju na način da opraštaju dugove koje im narod duguje; Oj Bože, praštaj grijehom mojim, Dužnikom praštam evo svojim, da bi istovremeno spriječili potpunu pljačku od austro – ugarskoga vladara i djelomično zaštitili hrvatski narod. Pavlini spaljuju obveznice koje im je narod dužan i u posjed narodu ostavljaju – oproštenje. Šenoa završava povjesnicu opisujući primopredaju materijalnih dobara. Osim što carske sluge dolaze s mišlju da će zaposjesti samostanska dobra u nekretninama, također s nestrpljenjem iščekuju vidjeti samostansku blagajnu. Ipak prior im pruža pepeo od spaljenih obveznica i govori im:
„Na, evo vam ga! Pepeo, prah!
To baština je našeg puka,
To fratarska je oporuka!”
Povijest nam govori o konkretnim činjenicama koje su se dogodile, ali i o vrijednostima kojima su ljudi bili prožeti. Sukob svjetovne i crkvene vlasti koja se je dogodila za vrijeme vladavine Franje Josipa II i njegove politike, pokazuje nam sukob ovozemaljskoga kraljestva s Božjim. Dok ovozemaljska vlast želi sve podložiti sebi i nad svime imati monopol, kao za vrijeme Franje Josipa II i njegova uvođenja germanizacije, Božje kraljestvo upućuje nas na vječnost gdje pravednost ima posljednju riječ; Raziđite se svijeta širom, Poštenja sijte čisto sjeme. Povijest nas uči da pavlinsko hrvatsko rodoljublje prožeto je evanđeoskim načinom razmišljanja, služenjem čovjeku i poštivanjem njegova dostojanstva. O njemu svijedoči povijest ispisana nebrojenim djelima napravljenim za dobrobit hrvatskoga čovjeka i o njemu je pozvana svjedočiti i sadašnjost.