Osvrt na teološki simpoziji o Josipu Turčinoviću

Dana 14. listopada 2023. godine u Svetom Petru u Šumi održan je teološki simpoziji na temu vlč. Josipa Turčinovića u zajedničkoj organizaciji župe Sv. Petra i Pavla i pavlinskoga samostana. Na simpoziju se skupilo oko 70 ljudi, uglavnom Supetaraca, ali iz šire okolica. Također prisutan je bio kler Porečke i Pulske biskupije, nekoliko vjeroučitelja, kao i predstavnici izdavačke kuće Kršćanske sadašnjosti, koji su podjelili knjige zapisanih Turčinovićevih propovijedi sudionicima simpozija. Simpoziji je imao trojicu predavača koji su izložili bitne značajke Turčinovićeva opsežna pastoralna rada i na znanstvenom području.

Prvo predavanje održao je kapelan župe Sv. Petra i Pavla i pavlinski redovnik fr. Jure Josipović. Govorio je o sličnostima u razmišljanju o Crkvi aktualnoga pape Franje i teologa Josipa Turčinovića. Predavanje je bilo utoliko važno jer je pokazalo aktualnost supetarskoga teologa za današnju Crkvu. Drugo predavanje je izložio rođeni supetarac s zagrebačkom adresom akademik Josip Bratulić. Govorio je o svojem vlastitom iskustvu i prijateljstvu s dr. Turčinovićem, zajedničkom studiranju na filozofskom fakultetu u Zagrebu i izbliza nam pokazao veliko zalaganje i napor koji je bio vidljiv u Josipovu radu. Treće predavanje izložio je fra Ante Vučković govoreći o načinu i jedinstvenosti Turčinovićevih propovijedi zapisanih u tri svezka (Glas iz ranjenog). Duboka ukorijenjenost u Božjoj riječi, jedinstvenost kršćanske poruke, aktualnost s današnjicom kao i kakvoga nam je Boga otkrio Isus Krist, samo su neke od karakterističnih misli koje se provlače u njegovim propovijedima.

Simpoziji je završio zajedničkim druženjem u pavlinskom samostanu sa svim sudionicima simpozija, a slijedeći dan 15. listopada u nedjelju u župnoj crkvi u 11.00h fra Ante je predvodio misu zadušnicu za vlč. Josipa Turčinovića i obratio se vjernicima s prigodnom homilijom, nakon čega je zapaljena svijeća na njegovu grobu. Važno se je sjećati svih onih ljudi koji su činili velike stvari u našoj povijesti jer sjećanje i nas danas motivira. Sjećajući se sunarodnjaka obnavljamo i učvršćujemo svoj identitet, katolički i hrvatski. Također želimo i prenjeti sve one vrijednosti – koje su nas u povijesti formirale – budućim naraštajima. Stoga treba se potruditi da se sjećanje na Turčinovića obnovi i do godine.