Pavlini
Red Svetog Pavla
Prvog Pustinjaka
„[Čovjek] ne može pasti u ruke duha nečistoće ako prethodno nije pao u [ruke] demona proždrljivosti“ (De malignis cogitationibus, 1). Tu misao Evagrije objašnjava na slijedeći način: „Stup miruje na temelju, a nečistoća na sitosti”(De octo spiritibus malitiae, 4.). Zla misao ili demon bludnosti je rezultat proždrljivosti, zbog toga što se na konzumantan način promatra ne samo svijet, nego i drugi čovjek. To što Evagrije cijelo vrijeme ističe u svome nauku, je da problem grijeha treba tražiti u uzroku, a ne u posljedici, pokazuje zapravo, da zajednički izvor proždrljivosti i bludnosti je dezorijentirana požuda, odnosno pogrešan užitak za kojim čezne tijelo. Kao proždrljivost, i bludnost se također karakterizira po nerealnim željama i fantazijama mašte. Požudni pokret duše, koji zapravo čezne za krijepostima, doživljava pomutnju pod utjecajem napasti i zato je često usmjeren u pogrešnom smjeru. Užitak sam po sebi nije loš, ali loše je ako užitak postaje cilj djelovanja. Najgori efekt do kojega može dovesti demon bludnosti, je da čovjek izgubi sposobnost istinske ljubavi. Čovjek se ne daje drugoj osobi u slobodi, nego ispunjava neuredne želje u ropstvu.
Čovjek koji nasjeda na prijedloge zle misli nečistoće, na drugu osobu gleda kao na sredstvo do cilja, koji je užitak, i zbog toga su te misli nečiste. Objektivizacija druge osobe ne mora biti samo rezultat nečistih čežnji vezanih za seksualnost, nego i želja podređenja druge osobe sebi u postizanju svojih ciljeva. Stoga demon nečistoće ne mora nužno biti povezan sa seksualnom sferom, iako je ona jedna od aspekata nečistoće. Demon bludnosti također djeluje na način, da se ne gledanja na dobro druge osobe i njezine potrebe. I zato su te napasti nečiste, jer se koriste izvanrednom domišljatošću i fantazijom, u odnosu na harmoniju i monotoniju čistoće. Upravo ono što karakterizira demona bludnosti jest nemogućnost odnosa ili dijaloga s drugom osobom. Osoba koja nasjeda na prijedloge nečistoće, ne dozvoljava drugoj osobi da se izrazi, nego samo misli u svoju korist.
Prije nego što razmotrimo djelovanje demona pohlepe, dobro je zapitati se, a pogotovo ako čovjek primjećuje probleme s bludnošću, sljedeća pitanja: Kako se odnosim prema drugoj osobi, pogotovo slabijoj od mene? Jesam li sumnjičav? Ogovaram li drugoga, a pogotovo onoga koji nije uspješan? Gledam li samo da ispunim svoje čežnje bez obzira na druge. Gledam li samo svoju korist ili želim dobro i drugome? Istu grčku riječ koju Evagrije koristi za bludnost porneia (πορνεία), i sv. Pavao u istome duhu tu riječ koristi kada govori: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se suzdržavate od bludnosti (πορνεία), da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju“ (1 Sol 4, 3).
Kada čovjek shvati suštinu grijeha bludnosti, primjećuje da taj neuredni čin dobiva nove razmjere, širinu i dubinu koja pokazuje da se gazi po drugome čovjeku kojega je Bog stvorio, a Kristovo tijelo se razapinje. Sigurno zato riječi Pavla Apostola: „Sve mi je dopušteno! Ali – sve ne koristi. Sve mi je dopušteno! Ali – neću da mnome išta vlada“ (1 Kor 6, 12), mogu biti početak da na pravilan način oblikujemo naše čežnje i usmjerimo ih ka Bogu. Dinamizam prva dva demona ili zlih misli, može se sažeti na sljedeći način: senzualni dojmovi koje vidimo i koji nas napastuju obično u nama izazivaju strasti, ali naša volja je ta koja pristaje na njih ili ne. Upravo pristanak volje je ključan u našem rastu u vrlinama ili manama.