Pavlini
Red Svetog Pavla
Prvog Pustinjaka
Pavlinski red nastao je na području današnje Mađarske u okolici grada Pečuha početkom XIII. stoljeća. Pavlinski redovnici su nasljedujući Sv. Pavla Prvog Pustinjaka njegovali samoću i tišinu kao put sjedinjenja s živim Bogom Isusom Kristom. Posebno mjesto u pavlinskoj duhovnosti zauzima Isusovo udaljavanje na pustinju u kojem se suočava sa samim sobom. Pavlinski red stoljećima je nenametljivo, ali uspješno djelovao na Hrvatskom jezičnom području sve do bezrazložnog i neutemeljenog ukinuća reda 1786. godine. Nakon ukinuća pavlinskog reda u Njemačkoj 1851. i zabrane u Poljskoj 1863. kraj I. svjetskog rata 1918. godine doživjela su samo dva pavlinska samostana: u Čenstohovi (Jasna Gora) i u Krakovu (Skalka) s ukupno dvanaest redovnika: 11 svećenika i jednim časnim bratom. Nakon dozvole reda pavlini se vraćaju u svoje samostane u Poljskoj, Italiji, Mađarskoj i nešto kasnije u Njemačkoj i Ukrajini te ostalim zemljama. U Hrvatsku se pavlini vraćaju 1972. godine u samostan Kamensko u Karlovcu. Za vrijeme Domovinskog rata pavlini su prognani iz svoga samostana, te otvaraju svoj stari samostan Svetice 1993. godine. U Istru se pavlini vraćaju iste 1993. godine u svoj drevni samostan Sv. Petar u Šumi. Obnova pavlinskog reda u Crkvi u Hrvata se nastavlja povratkom pavlina u Crikvenicu nakon 239 godina izbivanja. Upravo na spomen Gospe Bistričke 13. srpnja 2025., čije je štovanje potaknuo pavlin Martin Borković pavlini se vraćaju u Crikvenicu. Pavlinski samostan u Crikvenici osnovan je 14. kolovoza 1412. godine. Njegov osnivač knez Nikola IV. Krčki opremio ga je dobrima i omogućio njegovo djelovanje brojnim povlasticama. Povelja o osnivanju samostana potpisana je u centralnom samostanu vikarije: Sv. Nikole ne Gvozdu, u prisutnosti prve trojice pavlina koji su djelovali u ovom samostanu: fr. Jakova Dončića, fr. Nikole Pasarić i fr. Tome Kerepčića. Samostan je ukinut 7. veljače 1786. ukinućem pavlinskog reda u Habsburškom carstvu. Danas u Crikvenicu dolazi nekoliko pavlina, ali ostati će dva fr. Gaudencije Vito Spetić kao prior i župnik, te fr. PafnicijeTomislav Lokmer. Nakon toliko godina ispravljena je davna nepravda prema redovnicima koji su činili dobro hrvatskom narodu. Pavlini se ne vraćaju u svoj drevni samostan osnovan 1412. koji je sačuvan kao hotel, već u donedavni franjevački samostan Sv. Antona koji je sagrađen na mjestu srednjovjekovne pavlinske crkve 1930. godine. Franjevački samostan Sv. Antona nalazi se nešto dalje od pavlinskog samostana, te pripada kustodiji Sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Povratak pavlina u Crikvenicu bio je izuzetno emotivan. U procesiji su nošene relikvije Sv. Pavla Prvog Pustinjaka te knjige pravila i liturgije pavlinskog reda po kojima će se odsada u ovom samostanu živjeti. Opraštanju od franjevaca, te uvođenju pavlina i nazočio je i riječki nadbiskup metropolita Mate Uzinić. Istoga dana fr. Gaudencije je uveden u službu župnika župe Sv. Antona.