Poglavlje 1.

Ljubav prema Bogu i bližnjemu, jedinstvo srdaca i zajedništvo dobara

1. [Prije svega, predraga braćo, ljubite Boga a zatim bližnjega, (usp. Mk 12, 28-34) jer te su zapovijedi u prvom redu nama dane]

2. Prvi cilj radi kojega ste se okupili u zajednicu jest da složno živite u kući i da kod vas bude jedna duša i jedno srce u Bogu (usp. Dj 4, 32 i 2, 46)

3. Ništa ne nazivajte svojim, (usp. Dj, 32) nego neka vam sve bude zajedničko. Vaš predstojnik neka vam daje hranu i odjeću, (usp. 1 Tim 6, 8) ne svima jednako jer niste svi jednako zdravi i otporni, nego radije kako je komu potrebno. Tako naime čitate u Djelima apostolskim (4, 32.35; usp. n. m. 2, 44-45): >>Sve im biješe zajedničko… A dijelilo se svakome koliko je trebalo.<<

4. Onima pak koji su u svijetu imali nešto svoje, neka bude drago što je to sada zajedničko kad su ušli u samostan.

5. A koji nisu imali, neka ne traže u samostanu što ni vani nisu mogli imati. Neka im se, ipak, dade što im je potrebno ako su boležljivi, makar su u svijetu bili tako siromašni da nisu mogli pribaviti ni najpotrebnije.

6. Međutim, neka ne smatraju sebe sretnima zato što su našli hranu i odjeću koje vani nisu mogli imati.

Poglavlje 2.

Poniznost

1. Neka se ne ponose što sada druguju s onima kojima vani nisu smjeli pristupiti, nego neka gore dignu svoje srce i ne traže zemaljskih ispraznosti (usp. Kol 3, 1-2); da ne bi samostani postali korisni bogatima a ne siromašnima, ako bi bogati tu postali ponizni, a siromašni naduti.

2. A oni koji su u svijetu bili ugledni, neka ne omalovažavaju svoju braću koja su u to sveto društvo došla iz siromašnoga stanja. Neka se radije nastoje ponositi zajedništvom siromašne braće nego ugledom bogatih roditelja. A neka se ne diče ako su od svoga imanja nešto pridonjeli zajednici; neka se zbog svoga bogatstva što ga s drugima dijele u samostanu ne ohole više nego bi se oholili da ga uživaju u svijetu.

3. Doista, svaka se opačina očituje zlim djelima, ali oholost vreba i na dobra djela da ih upropasti. A što vrijedi razdijeliti svoje imanje, dati ga siromasima (uso. Lk 18, 22; 1 Kor 13, 3) i postati siromah ako bijedna duša postaje oholijom dok bogatstvo prezire nego dok ga je posjedovala?

4. Živite, dakle, jednodušno i složno, (usp. Rim 15, 6) i jedan u drugome častite Boga kojega ste hramovi postali. (Usp. 2 Kor 6, 16)

Poglavlje 3.

Molitva

1. Molitvi se posvetite (usp. Kol 4, 2) u određene časove i vremena.

2. U bogomolji neka nitko ne radi ništa drugo osim onoga za što je određena, odakle je i ime dobila. Tako oni koji bi u njoj htjeli raditi nešto drugo, neće smetati onima koji možda žele moliti i izvan odrađenih časova, dakako u slučaju da imaju slobodna vremena.

3. Kad se molite Bogu psalmima i himnima, neka vam bude u srcu ono što izričete ustima.

4. A pjevajte samo ono što treba pjevati; što nije napisano da se pjeva, neka se ne pjeva.

Poglavlje 4.

Post i blagovanje

1. Svoje tijelo krotite postovima i uzdržljivošću u jelu i piću ukoliko dopušta zdravlje. Ako netko ne može postiti, neka ipak ne uzima ništa izvan ručka, osim ako je bolestan.

2. Otkad sjednete za stol pa dok se ne dignete, bez buke i prepiranja slušajte što vam se po običaju čita – da ne bi samo usta uzimala hranu, nego da bi i uši željno slušale riječ Božju.

Poglavlje 5.

Blagost prema bolesnima

1. Ako se prema onima koji su neotporni zbog prijašnjega načina života u pogledu hrane drugačije postupa, ne smije to biti žao ili se činiti nepravednim drugima koje je način života učinio otpornijima i zdravijma.

2. Doista, neka ih ne smatraju sretnijima jer primaju što oni ne dobiju; neka se radije vesele da mogu podnijeti što drugi ne mogu.

3. Ako se, dakle, onima koji su došli u samostan iz udobnijega načina života, daje nešto hrane, odjeće, slamnjača i pokrivača što se ne daje otpornijma, dosljedno sretnijima, neka promisle ovo kojima se ne daje, koliko su se bogati u tom pogledu snizili došavši iz svjetovnoga načina života u samostan premda nisu uspjeli dostići skromnost onih koji su tjelesno jači.

4. Zato ne smiju svi tražiti što se nekima – ne iz počasti, već iz potrebe – obilatije daje: inače će doći do izopačenosti da se u samostanu – gdje se bogati, koliko mogu, trude naporno raditi – siromašni prepuštaju udobnosti.

5. Međutim, kako što bolesnicima treba davati manje da im ne naškodi, tako ih poslije bolesti treba njegovati da se što brže oporave, pa makar došli iz najvećeg siromaštva treba njegovati da se što brže oporave, pa makar došli iz najvećeg siromaštva u svijetu; može se reći da im je nedavna bolest donijela što je bogatima donio prijašnji način života.

6. No, kad dobiju prvotnu snagu, neka se povrate sretnijem načinu života koji to više dolikuje Božjim slugama što je manje zahtjevan; oporavili su se obilnijom ishranom, ali neka ne dozvole da ih zarobi želja za njom i nakon oporavka. Oni neka se smatraju bogatijima koji su jači u podnošenju oskudice. Bolje je, naime, trebati nego puno imati.

Poglavlje 6.

Vanjsko ponašanje

1. Vaše odijelo neka se ne ističe; nemojte čeznuti da se svidite odjećom nego vladanjem.

2. Kad izlazite, idite zajedno; kad dođete kamo idete, ostanite zajedno.

3. U hodu, stajanju i drugim vašim kretnjama neka ne bude ništa što bi nekoga sablaznilo, nego neka sve odgovara vašem posvećenju.

4. Ako vaš pogled i padne na koju ženu, neka se ni na jednoj ne zaustavi. Doista, nije vam zabranjeno vidjeti žene kad ste izvan samostana, ali je grešno poželjeti ih (usp. Mt 5, 28) ili čeznuti da im se svidite. Žudnja kod žene, naime, može se poželjeti ne samo dodirom i osjećajem nego i pogledom; tako i ona može očitovati svoje čeznuće. Nemojte kazati da su vam duše čiste ako imate nečedan pogled, jer nečedan je pogled znak nečista srca.

5. Kada dvoje uzajamnim pogledom, pa i bez riječi, očituje nečiste žudnje svoga srca te se naslađuju u pputenom žaru, pa i bez bludnog oskvrnuća tjelesa, gubi se ćudoredna čistoća.

6. A onaj koji upire pogled u ženu ili voli da ga ona gleda, neka ne misli da ga drugi ne vide dok to čini. Vide ga, doista, oni na koje ni ne pomišlja.

7. Ali recimo da to ostane tajna i da nitko od ljudi to ne opazi – što je s onim Motriocem odozgo pred kojim se ništa skriti ne može? Zar će smatrati da ga on ne vidi jer je njegova strpljivost tako da se ne bi želio u zlu svidjeti nekoj ženi. Da ne bi zaželio grešno promatrati neku ženu, neka ima na umu kako on sve vidi. I u toj stvari strah se njegov preporučuje gdje piše: >>Odvratan je Gospodinu čovjek koji (pohotno) upire pogled.<<

8. Kad ste, dakle, zajedno u crkvi ili drugdje gdje su i žene, naizmjence čuvajte svoju čednost. Doista, Bog koji prebiva u vama (usp 2Kor 6, 16) i na taj će vas način čuvati pomoću vas.

Poglavlje 7.

Bratsko upozorenje

1. Ako biste ovu nečednost opazili na nekomu od vas,odmah ga upozorite da, kad se već pojavila, barem ne poraste, nego se što prije popravi.

2. Ali ako biste ga i nakon upozorenja, pa makar i drugog dana, vidjeli da čini isto, neka prijavi tko ga opazi; on je, naime, kao ranjenik kojega treba liječiti. No, prije treba to pokazati jednom ili dvojici da mu može biti dokazano svjedočanstvom dvojice ili trojice (usp. Pnz 19, 15; Iv 8, 17) i da onda bude kažnjen s prikladnom strogošću.

3. Nemojte se smatrati zlobnima kad nešto takvo otkrijete; niste dobrohotnij ako pustite da vam braća zbog šutnje propadaju, a obaviješću ih možete popraviti. Doista, ako brat tvoj ima na tijelu ranu koju bi htio sakriti jer se boji liječenja, zar to ne bi bilo okrutno od tebe kad bi šutio, a milosrdno kad očituješ? Koliko si više dužan očitovati duševnu ranu, koja je pogubnija, da mu se ne raširi u srcu!

4. Ali, prije negoli se to pokaže drugima da mogu svjedočiti ako bi on zanijekao, treba svakako iznijeti predstojniku; to sve ipak vrijedi samo za slučaj ako se unatoč upozorenju ne bi trudio popraviti se. Treba ga, naime, u četri oka opomenuti, da po mogućnosti drugi ništa ne doznaju. Ako bi pak zanijekao, onda toga, koji ne priznaje, treba staviti pred druge (svjedoke) da ga, sad već pred svima(usp. 1 Tim 5, 20) ne optuži samo jedan svjedok, nego da mu krivnju dokažu dvojica ili trojica. A kad mu bude dokazano, dužan je podnijeti popravnu kaznu prema presudi predstojnika ili prezbitera pod kojega upravo spada. Ako bi možda odbio primiti kaznu, isključuje ga iz svoje zajednice makar sam i ne otišao(usp. Mt 18, 17; 1 Kor 5, 11). doista, to nije okrutno, nego milosrdno, kako ne bi kružnom zarazom upropastio mnoge druge.

6. To što rekoh u vezi s nečednim pogledima, treba pažljivo i vjerno obdržavati također kad se primijete, sprečavaju, prijavljuju, dokazuju i sude drugi grijesi: uvijek s ljubavlju prema ljudima, a s mržnjom na grijehe.

7. A ako bi koji dotle došao u zlu da bi od žene tajno primio pisma ili bilo kakve darke, neka mu se oprosti ako to sam od sebe prizna; i molite za njega

8. No, ako je uhvaćen na djelu tu mu je to dokazano, neka se po presudi prezbitera ili predstojnika oštrije kazni.

Poglavlje 8.

Upotreba dobara i njihovi čuvari

1. Svoju odjeću držite na jednome mjestu, pod jednim ili dvama čuvarima ili koliko je već potrebno da se ispraši, kako je ne bi oštetili moljci; kako se hranite iz jedne kuhinje, tako se odijevajte iz jednoga spremišta za robu. Ako je moguće, neka ne bude vaša briga što će vam se dati za odijevanje prema godišnjim dobrima, da li će svatko dobiti što bijaše odložio ili nešto drugo što je drugi nosio, samo neka se ne uskrati što je kome potrebno. (Usp. Dj 4, 35)

2. Ako bi pak među vama nastale prepirke i mrmljanja te bi se netko tužio da je primio goru odjeću nego što ju je prije nosio ta da nije pravo što je dobio goru odjeću nego drugi brat – upoznajte po tome koliko vam nedostaje onoga nutarnjega svetog raspoloženja duše kad se svađate zbog tjelesne odjeće. Ipak, ako se već podnosi vaša slabost da primate što ste dali na pranje, barem držite to na jednome mjestu, pod zajedničkim čuvarima.

3. Neka nitko niša ne radi za sebe, nego svi vaši poslovi neka budu usmjereni zajedničkom dobru s većim zalaganjem i radošću nego kad bi svatko radio za sebe. Ljubav, naime, o kojoj je napisano da ne traži svoje, (usp. 1 Kor 13, 5) znači da zajedničkom dobru daje prednost pred vlastitim, a ne vlastitom pred zajedničkim.

4. Stoga znajte: što se više brinete za zajedničko nego za svoje vlastito, to ste više napredovali. Tako će nad svim vremenitim potrebama blistati ljubav što vječno traje. (Usp. 1 Kor 13, 13)

5. Dosljedno, ako netko svojim sinovima ili rođacima koji su u samostanu nešto daruje, ili koji odjevni predmet ili koju drugu potrebnu stvar, neka to ne prime potajno, nego neka predaju predstojniku; on će to staviti među zajedničke stvari i dati onomu koji treba. (Usp. Dj 4, 35)

Poglavlje 9.

Pranje odjeće

Njega bolesnika

1. Perite svoju odjeću kako odredi predstojnik; činite to vi sami ili dajte peračima da ne bi pretjerana briga za čistoću ruha okaljala nutrinu duše.

2. A ni tijelu ne uskraćujte kupelj ako to traži slabo zdravlje. Činite to bez mrmljanja po savjetu liječnika tako da dotični, na predstojnikovu zapovijed, učini što je potrebno makar i ne bio voljan. Ako pak želi, a možda mu nije korisno, ne treba popustiti njegovoj želji.

3. Doista, katkada nam se čini da koristi ono što godi makar zapravo škodi.

4. Na kraju, neka važi opće pravilo: ako se radi o skrivenoj boli u tijelu, bez sumnjičenja vjerujte sluzi Božjemu kad kaže što ga boli; ali ako nije sigurno da će za ozdravljenje koristiti ono što godi, savjetujte se s liječnikom.

5. Na kupalište, ili kamo god je potrebno, nemojte ići manje od dvojice ili trojice. Kad netko treba nekamo ići, neka ide s onima koje mu dodijeli predstojnik.

6. A njegu bolesnika ili onih koji se oporavljaju ili inače boležljivih, pa i bez ognjice, povjerite određenom bratu da on od kuhara traži što im je po njegovu sudu potrebno.

7. Koji su zaduženi za kuhinju ili za odjeću ili za knjige, neka bez mrmljanja služe svojoj braći.

8. Knjige tražite svaki dan u određene satove, a ako tko zatraži izvan određenog sata, neka mu se ne dade.

9. Naprotiv, kad je nekomu potrebna odjeća ili obuća, neka zaduženi za to odmah dadu što se od njih traži.

Poglavlje 10.

Bratska ljubav i praštanje

1. Nikada se ne svađajte ili barem nastalu svađu što prije okončajte, (usp. Ef 4, 1-2.26.31) da se srdžba ne izrodi u mržnju te il truna napravi brvno (usp. Mt 7, 3-5) i dušu učini ubojicom. Doista, tako čitajte: >>Tko mrzi brata svoga, ubojica je.<< (1 Iv 3, 15)

2. Tko god bi nekoga uvrijedio pogrdnom riječju, psovkom ili potvaranjem, neka nastoji da se što prije ispriča i popravi što je skrivio, a uvrijeđeni neka bez raspravljanja oprosti. (Usp. Mt 6, 14; 5, 25; Kol 3, 13)

3 Ako su uvrijedili jedan drugoga, morat će jedan drugome oprostiti radi vaših molitava (usp. Mt 6, 12; 5, 23-24) koje, što su češće, to neka budu svetije. A bolji je onaj koji se, doduše, češće naljuti, ali odmah moli oproštenje od onoga koga je uvrijedio, nego onaj tko se rjeđe naljuti, ali se teško odlučuje moliti oproštenje.

4. Tko nikada neće da moli oproštenje ili ne moli iskreno, bez koristi je u samostanu pa makar i ne bio iz njega istjeran.

5. Zato se čuvajte uvredljivih riječi. Ako vam pobjegnu, neka vam ne bude teško istim jezikom pružiti lijek kojim ste nanijeli ranu.

6. Kad vas potreba stege prisili da rečete tvrde riječi, kako biste obuzdali mlađe, pa osjetite da ste pretjerali, ne tražite se od vas da od njih molite oproštenje kako ne biste – pretjerano obdržavajući poniznost – izgubili autoritet upravljanja kod onih koji treba da budu podložni.

7. No, ipak treba moliti oproštenje od Gospodara sviju koji zna s koliko dobrohotnosti volite one koje ste možda pokarali više nego su zaslužili. Među vama, doista, ne smije vladati ljubav tjelesna, nego duhovna.

Poglavlje 11.

Poslušnost predstojniku

1. Predstojniku se pokoravajte kao ocu, uz dužno poštovanje, da, ogriješivši se o njega, ne uvrijedite Boga, (usp. Heb 13, 7; Lk 10, 16) a još više prezbiteru koji vodi brigu o svima vama.

2. Da bi se, dakle, sve ovo obdržavalo i ne bi prešlo u zaborav ono što se ne bude obdržavalo, treba ulagati trud te stvar popravljati i poboljšavati

3. To naročito spada na službu predstojnika. No, ako što prelazi njegovu nadležnost ili snage, neka se on obrati prezbiteru koji kod vas ima veću vlast.

4. Onaj koji vam je na čelu neka se ne smatra sretnim što vlada vlašću, nego što služi ljubavlju. (Usp. Lk 22, 25-26; Gal 5, 13) Neka bude nad vama zbog časnog položaja u zajednici, ali pred licem Božjim neka – bez straha – misli da je pod vašim nogama. (Usp. Sir 3, 18) Neka svima bude primjer dobrih djela. (Usp. Tit 2, 7)

5. Nemirne neka kori, malodušne tješi, slabe podrži, prema svima neka bude strpljiv. (Usp. 1 Sol 5, 14) Neka voli stegu, nek ulijeva strahopoštovanje. Ipak, neka više teži da ga volite nego da ga se bojite – mada je oboje potrebno – uvijek svjestan da će za vas polagati Bogu račun. (Usp. Heb 13, 17)

Poglavlje 12.

Zaključna pobuda.

Obdržavanje Pravila

1. Dao Gospodin da sve ovo obdržavate s ljubavlju, kao ljubitelji duhovne ljepote (usp. Sir 44, 6) zaneseni Kristovim miomirisom što proizlazi iz dobrog vladanja; (usp. 2 Kor 2, 15; Fil 4, 18; 1 Pt 3, 16) ne kao robovi pod zakonom, nego kao slobodni sinovi pod milošću. (Usp. Rim 6, 14-22; 8, 15; Gal 4, 5-7)

2. A da se možete ogledati u ovoj knjižici kao u zrcalu (usp. Jak 1, 23-25) i da se zbog zaborava nešto ne zanemari, neka vam se jedanput sedmično pročita.

3. Ako primijetite da činite što je napisano, zahvalite Gospodinu darovatelju svih dobara. Ako pak tko opazi da je u nečemu pogriješio, neka se pokaje za prošlost, a čuva u budućnosti te neka moli Gospodina da mu dug otpusti i da ga ne uvede u napast. (Usp. Mt 6, 12-13)