Hrvatska Čenstohova

70-te godine prošloga stoljeća bile su turbulentne i prepune događaja za hrvatski narod u ondašnjoj SFR Jugoslaviji. Događaj koji se je posebeno istaknuo na početku toga desetljeća je Hrvatsko proljeće i njegovo nasilno zaustavljanje od strane komunističkoga režima. Na neki način – pojednostavljeno govoreći – mogli bi reći da se je Crkva pobrinula da se Hrvatska duša ne uništi sa projektom Trinaest stoljeća kršćanstva kojemu je glavni protagonist bio karizmatični svećenik Živko Kustić. U kratkom citiranom tekstu iz knjige Živko Kustić. Neustrašivi glas Crkve u Hrvata autora Marina Ercega, možemo otkriti želju blaženoga Alojzija Stepinca, a ona je bila da pavlini preuzmu Mariju Bistricu. Mogli bi pretopstaviti da preuzimanjem Hrvatskoga nacijonalnoga svetišta od strane pavlina za vrijeme nadbiskupa Stepinca, 70-tih godina Marija Bistrica zauzela puno veću važnost nego što je to tako i bilo. U nastavku citiranoga teksta možemo primjetiti da zbog hrvatske vjerske tradicije ipak zavjetna hodočašća u to vrijeme obuhvaćala su druga svetišta na području naše domovine.

“Osim rasplamsavanja pastoralnoga i hodočasničkoga žara u vjerničkoj bazi, kao i u promicanju čitave ideje jubilejske proslave na stranicama Glasa Koncila, veliki ciklus proslava u svojim začecima trebao je dobiti i središnji simbol, materijalni simbol okupljanja vjernika. Poljaci su u vrijeme primasa Stefana Wyszynskoga i svoje Velike devetnica 60-tih imali vrlo snažan simbol koji je poput magneta privlačio vjernička mnoštva – repliku čudotvorne slike Majke Božje Čenstohovske… Bio je to iznimno važan simbol. Nemoć režima pred njim bila je tolika da je milicija jednom prilikom čak i oduzela hodočasnicima sliku Gospe Čenstohovske ne bi li onemogućila njezino kretanje među poljskim gradovima, što se poslije prepričavalo i kao događaj u kojem je poljska komunistička policija uhitila Gospinu sliku. I Hrvatska ima svoju Čenstohovu – Mariju Bistricu. Tako je promišljao Kustić u svojim reportažama u Glasu Koncila… Tako je razmišljao i nadbiskup Stepinac kada je razmatrao ideju da upravo s Jasne Gore dovede redovnike pavline koji bi mariju Bistricu posložili kao Čenstohovu… No u jeku pripreme za zaključak Hrvatske marijanske godine 1976., hrvatski su biskupi promišljali na drugačiji način. Nisu odlučili preslikati poljska iskustva. Oslonili su se na povijesna iskustva i tradiciju vlastitoga naroda, a u tome im je pomogao Živko Kustić. Kustićeva je zamisao bila da se u jednom snažnom simbolu povežu kraljica Jelena iz Solina i kralj Zvonimir.”